Periodički objavljujemo članak koji sam nedavno napisao o nekoj seksualnoj temi. Za izbor ranijih članaka, kliknite ovdje.

 

Članak #20 - objavljen 15.08.2005

Ljudi koji se osjećaju povrijeđeni od pornografije: Dajmo im suosjećanje, a ne kongresno saslušanje

Marty Klein, Ph.D.

Množina od "anegdota" nije "podaci".

No, ljudi koji vjeruju da je Amerika prepuna žrtava pornografije, nemaju podatke. Sve što imaju su anegdote.

Pornografija je nešto što se ili želi (ili ne) i konzumira (ili ne). To je nešto o čemu se ima mišljenje. Ovo je, napokon, slobodna zemlja. No, javna politika temeljena na mišljenju umjesto na činjenici je loša javna politika. A vokalna manjina zahtjeva da se njihovo mišljenje o pornografiji pretvori u zakon.

Ja sam osoba od vjere: vjerujem u nauku. Vjerujem u viziju Amerike kao mjesta gdje odrasle osobe mogu činiti svoje vlastite, privatne izbore. Sudac Vrhovnog suda Louis Brandeis je rekao da je ultimativna sloboda ona da ćete biti ostavljeni na miru. Ta je sloboda sada napadnuta od onih kojima nedostavje vjera. Nedostaje im vjera u nauku i nedostaje im vjera u njihove susjede.

Naša savezna vlada sada smatra prigodnim slušati ljude koji tvrde da su žrtve pornografije. Umjesto činjenicama, raspolažu strahom, a zahtijevaju da ih zakon umiri. Naši članovi Kongresa ovog tjedna slušaju njihove priče, generalizirajući i donoseći zaključke, za koje bi čak i srednjoškolac bio kritiziran.

Takozvane žrtve pornografije predstavljaju svakog novog silovatelja ili nevjernog supruga kao "dokaz" štetnosti koju izaziva pornografija. Pokazuju na silovatelje s pornografijom u džepovima i muškarce koji vode ljubav s computerima umjesto sa svojim suprugama. Kao psiholog, mogu osvjedočiti da ima desetine tisuća takvih silovatelja i supruga.

Prisilni argument protiv pornografije? Ni u kojem slučaju. Svi se slažu da desetine milijuna Amerikanaca konzumiraju pornografiju. To je više ljudi od onih koji gledaju CSI ili idu na košarkaške utakmice ili posjeduju iPod. Kada se večeras budete vraćali kući vašom ulicom, u svakoj četvrtoj ili petoj kući pokraj koje ćete proći živi netko tko je prošli mjesec uživao u pornografiji. Značajna većina njih ne siluje strance, niti emocionalno napušta svoje supruge.

U stvarnosti, činjenica da muškarac koristi pornografiju ne pomaže kod predviđanja bilo čega o njemu - niti plaću, obrazovanje, bračno ponašanje, vjeru, ni osobnu higijenu. Pedeset milijuna Amerikanaca koji koriste pornografiju uključuju mnogo više svećenika, članova školskih roditeljskih udruženja, policajaca, učitelja, vojnika, zubara i voditelja izviđača kombinirano, nego silovatelja ili grubih supružnika.

Kako bi se pravilno ocijenila uloga pornografije u kriminalnom ili zlostavljačkom ponašanju, morali bismo pogledati ponašanje vezano za pornografiju ne-kriminalaca i ne-zlostavljača. Skupine koje provode histeriju protiv pornografije nisu to nikad učinile. Ne žele znati o pornografskim navikama građana koji se pridržavaju zakona, dragi su i imaju posao.

Argument da je "taj seksualni kriminalac zatečen sa skrivenom pornografijom i njegove su žrtve - žrtve pornografije" jednostavno je pogrešan. Svaki seksualni kriminalac u Americi započeo je s mlijekom. Praktički svi voze automobile. Niti mlijeko, niti automobili ne čine od ljudi seksualne kriminalce, a niti to pornografija ne čini. Nikad nije postojala pravovaljana naučna studija koja bi pokazala da su odrasli ljudi koji koriste pornografiju skloniji antisocijalnom ponašanju od onih koji ju ne koriste.

Naravno, postoje ljudi koji su povrijeđeni od pornografije. Također postoje ljudi koji su povrijeđeni što žene imaju pravo glasa, što se voda obrađuje fluorom, te što su škole rasno integrirane. Lako bismo našli artikulirane ljude koji bi ispričali svoju priču o osobnoj patnji izazvanoj tim stvarima. To ne znači da ti izbori zaista predstavljaju opasnost za javnost, ili da ne bi trebali biti na raspolaganju široj populaciji.

Odlučivanje o socijalnoj šteti bazirano na zahtjevima ljudi koji su povrijeđeni vrlo je loš pristup javnoj politici. Kako bi se odlučilo, vrijeđa li pornografija zaista zajednice, vlada je obvezna 1) čuti od konzumenata pornografije koji kažu da je njihovo korištenje bilo benigno ili pozitivno i 2) konzultirati niz pravih seksualnih stručnjaka.

Kako bi se pronašli vjerodostojni stručnjaci koji vjeruju da je pornografija benigna ili pozitivna za većinu odraslih ljudi i zajednica, vlada samo mora kontaktirati profesionalne seksologe (imamo nekoliko nacionalnih organizacija). Raspravu za raspravom, uključujući dvije ovog proljeća, to nikada nije učinjeno. Slično tome, zakonodavci su ponovljeno odbijali ponude Zaklade za slobode odraslih ljudi koje bi osigurale stručna svjedočenja, a koja bi predstavila stranu priče industrije za zabavu odraslih.

Oni koji tvrde za zajednice ili susjedstva sa striptiz klubovima, seks klubovima i knjižarama za odrasle da imaju više kriminala i patnje, trebali bi to potvrditi podacima. To ne mogu, jer ne postoje takvi "sekundarni efekti" pornografije i povezanih aktivnosti. Policijski odjeli New Yorka i Phoenixa nisu ih mogli pribaviti na sudu kada su trebali, jer ne postoje. Pornografija ne uništava zajednice. Da je to tako, Amerika ne bi postojala.

Nova koncepcija "ovisnosti o pornografiji" još je jedan primjer štete koju pornografija navodno izaziva. Ta ideja nikada nije bila prihvaćena od psihijatrijskih, psiholoških, bračno-savjetničkih ili seksoloških profesija. Ne postoji profesionalna dijagnoza "ovisnosti o pornografiji". Samo zato što se ljudi osjećaju kao da su ovisni, ne znači da to i jesu. Kao što svaki psiholog zna - konzervativan ili progresivan - pravi izvori ljudskih poremećaja rijetko su ono što ljudi misle. To je razlog zašto muškarci i žene smatraju psihoterapiju i bračno savjetovanje toliko potrebnim i vrijednim

Konačno, nisu li djeca žrtve pornografije? Ne pate li svaki puta kada su im preko spama ponuđeni veći penisi ili orgazmi? Nisu li traumatizirani kada pronađu sliku gole dojke ili stidne dlake?

Ne. U tisućama američkih profesionalnih publikacija i naučnih postupaka ne postoje stručno provjereni podaci koji bi pokazali da pristup slikama seksualnog sadržaja šteti djeci. Jako mala djeca ih ignoriraju, teenager su ionaki već seksualni, a djeca između toga čine ono što su uvijek činila: gledaju, hihoću, pocrvene i nastave prema zanimljivijim stvarima. Samo seksualnošću opsjednuti odrasli zamišljaju da je to drugačije.

Dakle, postoje li žrtve pornografije? Zapravo je to pogrešno pitanje, s obzirom na to da sama pornografija ništa ne čini.

Postoje li ljudi koji koriste pornografiju na neprikladan način, čak autodestruktivno? Naravno. Isto važi za automobile, novac i hranu. Jesu li obitelj ili brak većine korisnika pornografije ugroženi? Naravno da ne, kao ni kod onih koji voze, troše i jedu.

Trebamo suosjećati s onima koji su zaista bili povrijeđeni od drugih. Slično tome, ljudi koji su prestravljeni seksualnošću onih koji ih okružuju, zaslužuju naše suosjećanje. Samo kada ne bi nama oduzimali naše pravo da budemo pušteni na miru, mogli bismo im puno lakše dati svoje sažaljenje.